Na južnim padinama Brača, podno strmih litica koje se spuštaju prema moru, smjestila se Pustinja Blaca – jedinstveni spomenik ljudske upornosti, vjere i znanja. Ovo iznimno zdanje nastalo je u 16. stoljeću, kada su poljički svećenici glagoljaši, bježeći pred Osmanlijama, pronašli utočište u nepristupačnim kamenim klisurama. Tu su sagradili skromni eremitorij, koji su stoljećima pretvarali u samostan, kulturno i znanstveno središte.
Iako se naziva pustinjom, Blaca nije tek samotno utočište – ona je živjela punim životom. Pustinjaci su ovdje obrađivali zemlju, sadili vinograde i maslinike, gradili gospodarske zgrade i čuvali vrijedne zbirke. Iz ničega su stvorili gospodarstvo koje je opskrbljivalo cijeli samostan i širu zajednicu.
Ono što posebno fascinira posjetitelje jest bogatstvo predmeta koji su stoljećima brižljivo čuvani: stilski namještaj, glazbeni instrumenti poput glasovira, umjetničke slike, knjižnica s tisućama naslova, kolekcija starog oružja i satova, pa čak i teleskop kojim su svećenici promatrali zvjezdano nebo. Sve to svjedoči da Blaca nije bila samo mjesto molitve i rada, već i prozor u svijet znanosti i umjetnosti.
Danas Pustinja Blaca djeluje kao muzej i nezaobilazna kulturna atrakcija Brača. Posjetitelji do nje stižu pješačkim stazama kroz kamenjar i maslinike, a nagrada za trud je nezaboravan susret s prostorom gdje se isprepliću tišina, povijest i snaga ljudskog stvaralaštva.
Blaca je više od kamenog samostana – to je priča o ljudskoj izdržljivosti i vjeri, o skladu prirode i kulture, o baštini koja nadahnjuje i nakon stoljeća.
