Brač, s površinom od 394,6 km², ponosno nosi titulu najvećeg otoka Dalmacije. Poput golemog broda usidrenog u srcu slikovitog dalmatinskog arhipelaga, stoljećima prkosi vjetrovima i valovima, čuvajući svoju raskošnu prirodu i bogatu baštinu. Na njegovim obalama i u unutrašnjosti niže se dvadesetak naselja, no među njima posebno mjesto zauzima – i u srcima i u priči – čuveni Bol.
Bol je naselje iznimne posebnosti. Prvi i najstariji otočki gradić smješten na samoj obali, nastao ne poput većine primorskih mjesta u sigurnom zaklonu amfiteatralnih uvala, nego hrabro izdvojen na otvorenoj južnoj strani otoka. Ondje se, uz niz šljunčanih žalova koji se nižu poput bisera u ogrlici, raširio na prostoru gdje se modro more spaja s toplim kamenom. Iznad njega strmo se uzdiže moćni vijenac Bolske krune, utvrđeno Koštilo s ilirskom gradinom, te Vidova gora – krov Jadrana i ponos cijelog arhipelaga.
Sama etimologija imena Bol otkriva slojeve povijesti i susreta kultura. Potječe od latinske riječi vallum, što znači “ukop”, “zemljani bedem” ili “utvrđeno naselje”. Zanimljivo, latinski vallum nosi isto značenje kao i starohrvatska riječ obala u smislu “opkop” ili “nasip”. Pretpostavlja se da je današnji naziv nastao ispreplitanjem romanskog apelativa vallum i slavenskog obala, u svojevrsnom jezičnom zagrljaju dviju tradicija.
Povijesni zapisi svjedoče o dugovječnosti Bola. Kao lokalitet prvi put se spominje davne 1184. godine u Povaljskoj listini, sastavljenoj u zgradi nekadašnje Biskupije, današnjeg dominikanskog samostana. Kao naselje, Bol se prvi put službeno navodi 10. listopada 1475. godine, u darovnici kojom knez Zacharia poklanja poluotok Glavicu dominikanskom redu. Time započinje poglavlje povijesti koje će oblikovati duh i identitet ovog jedinstvenog mjesta, čineći ga simbolom hrabrosti, ljepote i vječne povezanosti čovjeka s morem.