Brač, jedan od dragulja Jadrana, nosi tragove ljudskog života još iz prapovijesti – vjerojatno već u mezolitiku, a zasigurno u neolitiku, krajem trećeg tisućljeća prije Krista. Tada ga je nastanjivalo predindoeuropsko stanovništvo čija je svakodnevica bila vezana uz stočarstvo. U drugom tisućljeću prije Krista, u doba metalnih kultura, na otok dolaze indoeuropski Iliri, vrsni stočari, ali manje skloni ratarstvu.

Rimljani, premda nisu osnivali naselja na Braču, ostavili su trag u obliku gospodarskih imanja – villa rustica. Krajem 8. ili početkom 9. stoljeća na otok dolaze neretvanski Hrvati, potiskujući romanizirano starosjedilačko ilirsko stanovništvo. U to vrijeme Brač se nalazi pod franačkom vlašću, a početkom 11. stoljeća Mlečani ga prvi put zauzimaju. Sredinom stoljeća otok je u sastavu hrvatske države za vladavine Petra Krešimira IV.

U 12. stoljeću, iako formalno pod Bizantom, Brač zapravo upravljaju Mlečani. Za kralja Kolomana, 1107. godine, ulazi u sklop hrvatsko-ugarske države, no povijest mu donosi česte promjene gospodara. Venecija ga osvaja 1135., Bizant ga nakratko preuzima oko 1170., a već 1180. ponovno je pod hrvatsko-ugarskom krunom. Kralj Andrija II. daruje otok krčkim knezovima Frankopanima.

Uslijedili su burni događaji – otok zauzimaju omiški gusari, a Bračani, tražeći zaštitu, obraćaju se Veneciji. Njihov zahtjev biva prihvaćen te 1. travnja 1278. otok dolazi pod mletačku vlast, koja će trajati do 1358., kada ponovno ulazi u sastav hrvatsko-ugarske države. I dalje se izmjenjuju gospodari: bosanski kralj Tvrtko I. (1390.), kralj Sigmund (1394.), Hrvoje Vukčić (1403.) i Dubrovačka Republika (1413.). Konačno, 1420. godine Mlečani ponovno osvajaju Brač i zadržavaju ga gotovo četiri stoljeća, sve do propasti svoje republike 1797.

Mletačka vlast formalno poštuje komunalnu samoupravu, no u praksi se snažno upliće u unutarnje poslove. Običajno pravo biva ukinuto, a uvedeno zajedničko zakonodavstvo pod upravom generalnog providura. Brački knezovi, najčešće osiromašeni mletački plemići, dolazili su na otok kako bi se obogatili, nerijetko sužavajući prava lokalne zajednice.

Padom Venecije Bračani se nadaju slobodi, no iste godine Austrija preuzima vlast (1797.–1805.). Požunskim mirom 1805. otok prelazi pod francusku upravu, koja donosi gospodarske reforme, ukida plemstvo i otvara škole. Ipak, mir je kratkog vijeka – u prosincu 1806. Brač zauzimaju Rusi, već 1807. vraćaju se Francuzi, a između 1811. i 1812. engleski brodovi dvaput napadaju otok. U lipnju 1811. engleska korveta napada Bol, uništava brodove u luci i odnosi plijen na Vis.

Nakon Napoleonova pada, 7. srpnja 1814., Brač ponovno dolazi pod austrijsku vlast. Godine 1823. provodi se nova teritorijalna podjela – otok je podijeljen na sedam općina, među kojima je i općina Bol. U drugoj polovici 19. stoljeća jača nacionalno buđenje; traje borba za hrvatski jezik i sjedinjenje s domovinom. Godine 1883. bolski narodnjaci osvajaju vlast u općini, a 1897. osniva se Hrvatska čitaonica.

Od 1. prosinca 1918. Bol je u sastavu Kraljevine SHS (kasnije Jugoslavija), u kojoj nacionalne težnje ostaju neispunjene. Nakon burnih ratnih godina Drugog svjetskog rata, Bol ulazi u sastav SFR Jugoslavije, sve do stvaranja samostalne i neovisne Republike Hrvatske.